Tek nakon pobjede na Tour de Franceu 2014., Vincenzo Nibali govori nam o treniranju, pobjeđivanju i odrastanju njegovih heroja
Biciklist: Kakav je osjećaj pobijediti na Tour de France?
Vincenzo Nibali: Nema riječi da to opišem, da budem iskren. Stajanje na podiju na Champs Élysées dalo mi je osjećaj koji jednostavno ne mogu opisati. Pobijediti na turneji je kao
ostvarenje sna.
Cyc: Sinoć je sigurno bilo nekih slavlja [nakon pozornice na Champs Élysées]. Što nam možete reći?
VN: Da, sinoć smo završili vrlo kasno. Proslavili smo pobjedu s ekipom – nazdravili smo, pojeli tortu, fotografirali se. Jutrosnje buđenje i čitanje novina bilo je prilično emotivno.
Cyc: Je li postojao određeni trenutak u kojem ste mislili da ste osvojili Tour?
VN: Od početka do kraja, ovo je bila teška turneja. Ali mislim da je to više nego određeni trenutak, više bio slučaj prevladavanja mogućih šansi da se izgubi, a bilo ih je mnogo.
Cyc: Činilo se da u svakoj prilici želiš oduzeti vrijeme svojim suparnicima. Mislite li da je napad najbolji oblik obrane?
VN: Apsolutno. Za mene je najbolji način da obranim svoje vodstvo bio napadati i povećati ga – pogotovo kada sam dobio dvije i pol minute na pozornici u Roubaixu. Bila je to teška etapa za čitanje, ali pokazalo se da je to bio vrlo važan dan na Touru.
Cyc: Na glasu ste kao dobar vozač spusta i bicikla. Jeste li ikada zabrinuti u situacijama u kojima su te vještine potrebne?
VN: Ponekad može biti pomalo zabrinjavajuće. Napetiji sam, pogotovo s mokrim cestama, ali samo više pazim. Dobro voziti bicikl samo je stvar vještine, a najveća opasnost su drugi vozači; kada koče, ili kada proklizavaju. Ipak je sve ovo dio igre. I meni se to već dogodilo.
Cyc: Jeste li razočarani što na kraju nije bilo Froomea ili Contadora s kojima biste se mogli natjecati?
VN: Ne, nikako. Svaka utrka ima svoju priču, a tako je išlo ovaj put, ali nadam se da će u budućnosti biti prilike ponovno se utrkivati s njima na Touru.
Cyc: A što je s timom Sky? Je li njihov nedostatak vidljivosti promijenio utrku?
VN: Tim Sky definitivno nije bio jak kao što je bio u prošlosti, ali ne mislim da se utrka puno promijenila bez njih, a mi [Astana] smo imali dobru utrku.
Cyc: Vi ste tek šesta osoba u povijesti koja je osvojila sve tri Grand Tours. S kojim ste najsretniji?
VN: Kao Talijan, rekao bih Giro d’Italia. Ali kao biciklist, to mora biti Tour de France.
Cyc: Dakle, vaš nadimak: Zašto 'Morski pas iz Messine'?
VN: [Smijeh] To mi je uvijek bio nadimak. Sviđa mi se.
Cyc: Kao mladić, jeste li vi pronašli biciklizam ili je biciklizam pronašao vas?
VN: Pretpostavljam da smo se našli. Odmalena sam volio biciklirati. Moj se tata malo bavio utrkama kao amater, pobjeđivao je i uživao. Probao sam nekoliko sportova, poput nogometa, trčanja, ali onaj koji mi je dao najviše slobode, odlučnosti i osjećaja za natjecanje bio je biciklizam.
Cyc: Sjećate li se svoje prve utrke?
VN: Da, imao sam 13 godina. Nisam spavao noć prije, ali sam završio drugi. Bio je zavoj malo prije cilja i ja sam u njega ušao drugi. Pokušao sam sustići tipa ispred, ali…
Cyc: Pa što bi 13-godišnji Vincenzo sada rekao o tebi?
VN: Ne znam. Ali tijekom te utrke jedan je čovjek razgovarao s mojim tatom i otkrio da mi je to prva utrka. Očigledno je rekao: 'Ovaj će klinac biti uspješan', ali bio sam premlad da bih razumio. Još uvijek imam fotografiju nas dvoje zajedno.
Cyc: Tko su bili vaši heroji dok ste odrastali?
VN: Stvarno sam se divio Francescu Moseru. Kad sam bio mlađi, tata i ja smo gledali snimke Gira, Pariz-Roubaixa, Milana-San Rema. Gledali smo Giuseppea Saronnija i Eddyja Merckxa, ali najdraži mi je bio Moser. Kad sam malo porastao, pažnju mi je privukao nezaboravni Marco Pantani.
Cyc: Vi ste prvi talijanski pobjednik Toura nakon Pantanija, a vaša pobjeda dolazi 10 godina nakon njegove smrti. Ali negdje smo čuli da planiraš dati žuti dres njegovoj majci?
VN: Da, pobjeda na Touru 16 godina nakon Pantanija 1998. velika je čast. Još uvijek ne mogu vjerovati da se to zapravo dogodilo. Ali da, Pantanijeva majka mi je dala njegov vlastiti žuti dres prije Toura, i bit ću oduševljen kada joj mogu dati svoj.
Cyc: Gdje je vaše omiljeno mjesto za treniranje?
VN: Morao bih reći, s planinama i klimom, moj rodni grad na Siciliji - iako tamo ne idem često ovih dana.
Cyc: I za kraj, koja ti je najdraža uspomena s Tour de Francea?
VN: Mislim da to mora biti faza koju sam osvojio u Sheffieldu. Bila je to sjajna pozornica i prvi put sam obukao žuti dres. Bio je to nevjerojatan osjećaj, kakav samo rijetki mogu osjetiti, tako da mi sigurno mora biti najdraži.
