Sportsko vozilo koje se često vozi, a ne vozi. Fotografije: Laura Atzeni
La Via Roma u Cuneu, gradu u sjeverozapadnoj Italiji, već je 32 godine domaćin jedne od najstrastvenijih počasti biciklizmu u Europi. Svake godine Piazza Galimberti - masivni trg koji povezuje povijesno i modernije središte grada - slavi se od strane industrije i organizatora ruta. Postoji gorljiva mitologizacija il Campionissima koja se ne može propustiti.
Ovogodišnje trčanje bilo je posebno bogato budući da je obilježila 100. godišnjicu rođenja Fausta Coppija. Za proslavu, Museo Civico - preuređena crkva s freskama pretvorena u galeriju - izlaže video, dresove, bicikle i uspomene iz njegova života - zadivljujuću posvetu jednom od omiljenih sinova ovog kraja. Vozači na ovogodišnjoj utrci nosili su plavo-bijele dresove, slične Bianchijevoj opremi koju je Coppi proslavio, samo s manje vune.
Na mnogo načina, Pijemont je paralelan Italiji koja se slavi u biciklističkom folkloru. Ceste su pretežno uske i strme; osim činjenice da su 'popločani', izgledaju nepromijenjeni jer se sam Coppi utrkivao na njima. Zemljište koje okružuje grad je obrađeno, korijeni iz kojih je Coppi nastao i postao profesionalac do svoje 20. godine.
Kao i mnogi talijanski gran fondo, ovaj se utrkuje, a ne jaše. Na usponima nema hotela ili skijališta, niti restorana u kojima možete popiti kavu.
Nekoliko cesta je napuklo iu lošem je stanju. Usponi su oštri i nemilosrdni, a spustovi - ako niste upoznati s njima - izazovni. U svakom gradu na ruti ljudi viču forza, nude vodu, kolo ili bilo što drugo. Postoji toliko mnogo paralela između vozača i regije, očito je zašto ga organizatori nazivaju jednim od posljednjih istinskih događaja takve vrste bilo gdje.
'Ovo je jedna od najtežih utrka u Europi,' kaže Davide Lauro, organizator utrke za La Fausto Coppi. 'Ruta ima neusporedive, nepoznate ceste. To je jedan od posljednjih pravih fondova zbog ovdašnjeg duha - pravog biciklizma - nešto što su mnoge slične utrke u Italiji izgubile.'
Vlasnik i izvršni direktor Officine Mattio Giovanni Monge Roffarello slično ga karakterizira, nazivajući La Fausto najvećim događajem u la provincia granda.
'Colle Fauniera nedvojbeno je jedan od najtežih uspona na svijetu i lijepo je vidjeti ljude iz 37 zemalja s pet kontinenata kako dolaze i iskuse lokalne ceste.'
Put
Ruta počinje i završava u Cuneu i traje oko 40 km prije uspona na Valmalu (1380 m) - zavojiti uspon od 900 m koji nudi nekoliko spektakularnih pogleda prije dugog spuštanja i laganog spuštanja preko Colletta Rossana i do početka Piatta Soprana - kratak i prodoran uspon do 1136m.
Zatim se spušta do Pradlevesa i početka uspona od 22 km do Colle Fauniera (2484m), pretposljednjeg uspona na La Fausto Coppi.
Ovo je uspon kao malo koji drugi u Europi koji je prvi put prikazan na Giro d'Italia 1999. Nemilosrdan je, brutalno strm i održava se na prosječnih 7,5 posto, s mnogo dugih dionica koje iscrpljuju noge iznad dvoznamenkastih brojeva.
Prijelaz s nižeg kanjona i stijenskih zidova na bilo kojoj vožnji cestom do sušnog alpskog krajolika dok se približavate cilju, mogao bi biti najbolji uspon u Italiji za koji nikada niste čuli, s malo toga zajedničkog s klasika u visokim Alpama ili Dolomitima.
Kip Marca Pantanija čeka na vrhu, počast još jednom velikom talijanskom prvaku i simbol važnosti koju je biciklizam odigrao u Pijemontu.
Kao što vam treba, ruta završava spuštanjem od gotovo 30 kilometara prije konačnog uspona uz Madonna del Colletto (1304 m) i završnih kilometara u Cuneo. U usporedbi s usponima prije njega, s prosjekom od 8,2 posto, ide brzo.
Što očekivati
Ceste na La Fausto Coppi uglavnom su zatvorene i sve su tihe. Jedva da se vidi auto. Postoji mnogo priključaka sa strane ceste za vodu na Colle Fauniera (ponekad se naziva Colle dei Morti, ili 'prolaz mrtvih' - što bolje opisuje osjećaj uspinjanja njime), La Piatta Soprana (1136 m) i Valmala (1380m).
Ponesite svoje penjačke noge za sve njih. Ovo je posveta istinskoj patnji.
Tri kilometra od starta nalazi se skretanje za medio (111 km, 2510 m) i gran (177 km, 4125 m) fondo rute. Nažalost, dolazi tako rano jer ne daje puno vremena za isprobavanje nogu prije nego što odlučite na koju stranu skrenuti, ali tu je.
Unatoč tome što se naplaćuje kao fondo, La Fausto je bolje opisati kao amatersku cestovnu utrku. Pun je plina od samog početka; nekoliko profesionalnih jahača sudjelovalo je u ovogodišnjem izdanju. Ako vozite naporno do cilja, razmislite o plaćanju dobrotvorne donacije od oko £100 kako biste dobili mjesto na čelu. Bit ćete bolje pozicionirani u predstavljanju.
Postoje stanice s hranom na vrhu svakog uspona sa svom nutellom, tostom i keksima s lješnjacima koje možete probaviti. Obilje sportskih pića i vode također. No ponesite svoje gelove. Enervit Sport, sponzor prehrane, ne nudi mnogo prehrane na cesti.
Vozači sami upravljaju svojim mehanizmama, još jedan znak za vrijeme kada su profesionalne utrke bile teške, teške i njima je često dominirao moćni Talijan iz Castellanije.
Za putovanja, Genova i Torino vjerojatno su najbliže međunarodne zračne luke. Što se tiče dovršetka La Fausto Coppi, to je nedvojbeno iskustvo kao malo koji drugi jednodnevni biciklistički događaj.
