Aktivistkinja za ljudska prava poziva biciklističku industriju da pomogne vozačicama koje bježe iz Afganistana

Sadržaj:

Aktivistkinja za ljudska prava poziva biciklističku industriju da pomogne vozačicama koje bježe iz Afganistana
Aktivistkinja za ljudska prava poziva biciklističku industriju da pomogne vozačicama koje bježe iz Afganistana

Video: Aktivistkinja za ljudska prava poziva biciklističku industriju da pomogne vozačicama koje bježe iz Afganistana

Video: Aktivistkinja za ljudska prava poziva biciklističku industriju da pomogne vozačicama koje bježe iz Afganistana
Video: Cyclists protest by creating human chain 2024, Travanj
Anonim

Shannon Galpin pomogla je koordinirati evakuaciju žena kad su talibani preuzeli vlast

Borac za ljudska prava poziva biciklističku industriju da pomogne vozačicama da pobjegnu iz Afganistana. Shannon Galpin, koja je govorila na globalnim konferencijama o tome "kako je bicikl vozilo za ljudska prava i društvenu pravdu", proglašena je pustolovicom godine National Geographica nakon vožnje biciklom dolinom Panjshir u Afganistanu 2009.

Radila je kao trenerica i savjetnica s afganistanskom nacionalnom ženskom biciklističkom reprezentacijom od 2013. do 2016. i užasnuto je promatrala događaje koji su se odvijali u posljednjih nekoliko tjedana kada su talibani došli na vlast.

Ovog je tjedna tweetala: 'Biciklistička industrija. Vidim tvoju šutnju. Afganistanske žene predstavljaju najbolje u vašoj industriji u proteklom desetljeću, ali gdje ste vi?!

‘Ove su žene riskirale svoje živote da bi vozile bicikl. Izgradili su biciklističku kulturu koja je zahtijevala prostor za mlade žene. Oni su pokrenuli biciklističke prosvjede i prve biciklističke utrke za žene u Afganistanu. Osnivali su klubove i vodili timove. Za što se industrija zalaže ako ne za ovo??’

Slika
Slika

Jedna od žena kojima je Galpin pomogao trenirati, Masoma Alizada, kasnije je dobila azil u Francuskoj i ranije ove godine natjecala se u ženskom TT-u u Tokiju kao dio olimpijskog tima izbjeglica. Ipak, samo nekoliko dana nakon što su talibani preuzeli kontrolu nad Kabulom, a zračnu luku opkolile su tisuće Afganistanaca koji su se pokušavali ukrcati na evakuacijske letove, Afganistanska biciklistička federacija objavila je na Twitteru: 'Snovi, strategija i razvoj za žene u biciklizmu uvijek su bili na prvom mjestu, a mi smo bile dajemo sve od sebe da razvijemo biciklizam, ali sada o tome samo sanjamo.'

Procjenjuje se da je u Savezu registrirano oko 200 jahačica, koje su 2011. ponovno pokrenule svoj nacionalni ženski tim sa samo desetak članica. Godine 2016. tim je bio uključen u nadmetanje za Nobelovu nagradu za mir koji je bicikl proglasio "instrumentom mira".

Iz svog doma u Edinburghu, Galpin sada pomaže u koordiniranju evakuacije nekih od ovih vozača i tvrdi da je imala 'samo nekoliko sati sna u posljednjih 12 dana'.

‘Poznajem mnoge djevojke koje su evakuirane i njihove obitelji, a postoji i čitava druga generacija djevojaka koje su počele voziti bicikl u proteklih godinu ili dvije, a koje su također evakuirane,’ rekla je. 'To je proces koji je u tijeku, ali bilo je mnogo unakrsnog oprašivanja s drugim evakuacijama. Postoji potpuno nevidljiva mreža ljudi koja sve izvlači.’

Dok su istaknuti profesionalni vozači u Ujedinjenom Kraljevstvu do sada šutjeli o ovoj temi, drugi su željeli pomoći, uključujući Alessandru Cappellotto, prvu Talijanku koja je osvojila medalju Svjetskog prvenstva u cestovnoj utrci (u San Sebastianu 1997.) koja trenutno vodi Udrugu profesionalnih biciklista žena (CPA). Kontaktirala je UCI, Ujedinjene narode i talijansku vojsku kako bi uspješno organizirala evakuaciju šest jahačica koje su trenutno u karanteni u Italiji.

'Ima radosti za spašene djevojke, ali i boli za one koje su još uvijek tamo', rekla je. 'Našao sam se katapultiran u ovu noćnu moru s jedinim ciljem da se biciklisti mogu spasiti. Prvi korak je napravljen, ali se nadamo da će se svi sportaši, putem međunarodno aktiviranih kanala, moći spasiti. Još nije vrijeme za slavlje, ali ova kap nade u moru boli ima ogromnu vrijednost.’

Dokumentarni film o afganistanskim ciklusima

YouTube video player

YouTube video player
YouTube video player

Ideja o ugnjetavanju i neprijateljstvu s kojim bi se jahačice mogle suočiti sada kada su talibani na vlasti može se izvući iz dokumentarca Afghan Cycles iz 2019., koji je Galpin producirao.

U njemu biciklistice govore o zlostavljanju i prijetnjama s kojima su se svakodnevno suočavale samo zbog vožnje bicikla. Jedna se djevojka prisjeća kako su joj prijetila dvojica muškaraca s pištoljima, dok se druga žali guverneru svoje provincije da su vjerski vođe nju i njezine drugove označili kao 'nevjernike' jer 'treniraju nepokrivene' (a zapravo svi nose široke dresove s dugim rukavima, donji dio trenirke i marame tijekom vožnje).

Film je snimljen između 2013. i 2017. kada je Afganistanom vladala civilna vlada koju je podržavao SAD, ali jedan talibanski član koji je intervjuiran jezivo upozorava: 'Za ženu je vožnja bicikla rasipna radnja, to je samo praviti se važan. Triput ćemo ih opomenuti. Ako ne prestane, moramo je zaustaviti na bilo koji način.’

Ovo je stvarnost s kojom se sada suočavaju biciklistice u Afganistanu dok talibani formiraju vladu. Strah je da će se stare navike tvrde linije – talibani su posljednji put bili na vlasti od 1996. do invazije SAD-a nakon terorističkih napada 11. rujna – nastaviti.

'Plašimo se da će, ako dođu talibani, prvo pobiti biciklističke djevojke', kaže članica nacionalnog ženskog biciklističkog tima u filmu.

Na pitanje je li vožnja biciklom vrijedna svakodnevnog rizika, ona odgovara: 'Svako postignuće zahtijeva žrtvu na početku. Možda smo prve žrtve za biciklizam u Afganistanu.’

Galpin kaže da je za žene u Afganistanu bicikl više od puke sportske opreme.

'Bicikl može značiti razliku između ispunjenog života i života ugnjetavanja,' kaže ona. 'U roku od godinu dana rada s prvim afganistanskim ženskim biciklističkim timom, podržavala sam nove biciklističke klubove koje su osnovale djevojke za društvenu vožnju i ubrzo se dogodila revolucija 'prava na vožnju'. U 2020. bilo je više od 200 registriranih biciklista u sedam pokrajina.’

Ali sada se 'skrivaju, pale svoju odjeću i boje se odmazde talibana. Oni doslovno spaljuju svoju budućnost kao i mnoge žene diljem Afganistana koje pale diplome i druge “inkriminirajuće” predmete.

‘Ove su žene na popisima za evakuaciju, ali moramo financirati njihovu evakuaciju i troškove povratka u domovinu, savjetovanje o mentalnom zdravlju i, naravno, nabaviti im bicikle, kada budu imale zajednicu. Nikada nisu htjeli ovo. Imamo moralnu obvezu podržati ih i pomoći im da ponovno izgrade svoje živote.’

Stranica za prikupljanje sredstava koju je Galpin postavio za potporu evakuaciji i ponovnom naseljavanju vozačica do sada je prikupila više od 58 000 funti. Za donaciju posjetite:

Film Afghan Cycles dostupan je za posudbu ili kupnju na YouTubeu.

Preporučeni: