Velika vožnja: Sunce i samoća na praznom otoku Sardiniji
Donesite raspoloženje za vikend otvaranja Gira pridruživanjem Cyclistu na južnom talijanskom otoku
- Uvod
- Stelvio Pass: najljepši uspon na svijetu
- Colossus of Rhodes: Big Ride Rhodes
- Vožnja najboljom cestom na svijetu: rumunjski prolaz Transfagarasan
- Grossglockner: austrijski alpski div
- Slaying the Beast: Sveti Jure velika vožnja
- Blijedi jahači: Velika vožnja Pale di San Martino
- U potrazi za savršenstvom: Sa Calobra Big Ride
- Tour de Brexit: Velika vožnja irskih granica
- Legends of the Giro: Gavia Big Ride
- Velika vožnja: Col de l'Iseran
- Norveška velika vožnja: fjordovi, slapovi, probni usponi i pogledi bez premca
- Vrhovi i preokreti: Velika vožnja Turini
- Vožnja Colle del Nivolet, novom planinom Giro d'Italia
- Velika vožnja: Na padinama Gran Sasso
- Velika vožnja: u zrak na Pico del Veleta
- Velika vožnja: Sunce i samoća na praznom otoku Sardiniji
- Velika vožnja: Austrija
- Velika vožnja: La Gomera
- Velika vožnja: Colle delle Finestre, Italija
- Cap de Formentor: najljepša cesta Mallorce
- Velika vožnja: planina Teide, Tenerife
- Verdon Gorge: europski Veliki kanjon
- Komoot vožnja mjeseca br.3: Angliru
- Roubaix Big Ride: Vjetar i kiša za bitku s pavéom
Giro d'Italia 2017. počinje ovog vikenda s tri cestovne etape na otoku Sardiniji. S obzirom na to da se Etna uvelike prijeti kada se u utorak vrate na talijansko kopno, zadatak pobjednika Gira 2016. Vincenza Nibalija i njegovih suparnika za ukupnu pobjedu uglavnom će biti da se drže podalje od nevolja.
Dakle, kakve izazove čekaju ceste Sardinije za peloton Gira? Biciklist se uputio prema Mediteranu kako bi saznao…
Otmice su nekoć bile nacionalni sport Italije. Nitko nije bio siguran. Tijekom tri desetljeća od kasnih 1960-ih više od 700 muškaraca, žena, djece i umirovljenika uzeto je kao taoci.
A središte industrije otmica bio je spektakularni planinski lanac na otoku Sardiniji zvan Supramonte. A tamo se danas kreće Biciklist.
Udaljeni klanci i špilje u ovom području redovito su korišteni kao skrovišta za otmičarske bande i njihove žrtve. Najbliži grad, Orgosolo, postao je poznat kao 'prijestolnica tišine', jer nitko ništa nije htio otkriti policiji.
Naš vodič i rođeni Sardinijac, Marcello, upozorio me da su stanovnici Orgosola prilično osjetljivi na reputaciju grada. Godine 1992. grad je dospio na međunarodne naslovnice kada je osmogodišnji dječak oslobođen nakon gotovo šest mjeseci zatočeništva.
Dio njegovog lijevog uha bio je odrezan i poslan roditeljima sa zahtjevom za otkupninu. A prije nešto više od tri godine, najozloglašeniji talijanski otmičar – Graziano Mesina – uhvaćen je kako se skriva u gradu.
Supramonte i Orgosolo sada su savršeno sigurni, uvjerava me Marcello, iako je vjerojatno najbolje da se ne šalim s mafijom, omertom ili banditima.
Kratak je, težak uspon do grada od rijeke Cedrino, i pitam se može li se moj odabir otmjene opreme smatrati pozivom bilo kojem bivšem otmičaru da izađe iz mirovine.
Srećom, zabuna oko veličine znači da se vrhunski Pinarello bicikl koji mi je obećao nikad nije ostvario, pa umjesto toga vozim jeftiniji njemački okvir.
Nijedan bandit koji poštuje sebe ne bi pomislio da bi mogao dobiti otkupninu za to, sigurno?
Ljepotica u ružičastom
Trebalo nam je gotovo tri sata da stignemo do Orgosola od odmarališta Cala Gonone na istočnoj obali Sardinije. Dio tog vremena oduzeo je uspon od 7 km, prosječnog uspona od 7% od našeg hotela na razini mora.
Od tada, uzvišeni greben ružičastog vapnenca ispunio je horizont, signalizirajući labirint klanaca, vrhova i dolina koji čine 35 000 hektara Supramontea.
Izgleda previše benigno i ljupko da je nekoć bio utočište otmičara i ubojica, ali situacija je nekoć bila toliko loša da je sardinijski političar opisao otok kao 'neku vrstu Divljeg zapada', a nacionalna vlada smatrala je slanje 4500 vojnika.
'Sada je definitivno sigurno?', pitam Marcella, pomalo zabrinuta što nas gotovo nije prošao nijedan automobil otkad smo napustili posljednji grad Oliena i započeli blagi, vijugavi uspon preko planine do Orgosola.
'Dobro je, vidjet ćeš, sada nema otmice,' kaže Marcello, iako postajem paranoičan, postoji razlog zašto me odjednom pušta da vodim put uz šumovite padine dok je ranije' d radio sam namještanje tempa.
Kad konačno stignemo u grad, dočekuju nas scene nasilja i sukoba masovnih razmjera. Srećom, oni su u obliku murala naslikanih na zidovima gradskih javnih zgrada.
Bez obzira na svoju nasilnu povijest, Orgosolo je sada turistička zamka koja zarađuje na svojoj popularnosti kod muralista iz cijele Europe.
I umjesto veličanja nasljeđa otmica u tom području, umjetnička djela prikazuju apstraktnije scene, u rasponu od kubističkih prikaza lokalnih političara do antiratnih poruka i komunističke propagande.
Jedina opasnost s kojom se ovih dana suočava neoprezni biciklist je prijetnja da ga zgnječi automobil prepun turista koji pokušavaju preći uskim ulicama.
Zaustavljamo se u kafiću ukrašenom crtanom figurom prevrtljivog izgleda koja nosi ovcu oko ramena. Nije jasno je li on farmer ili šuškavac stoke, pa smo odlučili da je vjerojatno najbolje ne tražiti pojašnjenja.
Grupa mještana iznenada se okupila na vratima, obraćajući posebnu pozornost na naše bicikle. Drago mi je da Marcello vozi onog skupljeg izgleda.
Jedan od mještana je mladić sa štapom. Drugi je visoka, mršava figura odjevena u potpunosti u crno.
Šurkamo se unutra i naručujemo piće, ali čini se da se visoki muškarac protivi tome i iznenada vodi živahan razgovor s Marcellom dok me prijeteći pogledava.
Pitam se bih li uopće mogao imati ikakvu vrijednost na međunarodnom tržištu uzimanja talaca. Zacijelo me trenutni tečaj euro-sterlinga čini bezvrijednim?
Tada Marcello kaže, 'Ovaj čovjek ovdje se zove Francesco. I htio bi te počastiti pićem.’
Uz pivo se uskoro družimo s Francescom i čovjekom sa štapom koji dijeli njegovo ime, Graziano, s najzloglasnijim sinom grada, Grazianom Mesinom, 'Kraljem otmičara', koji je proveo više od 50 godina u zatvoru i izvan njega prije posljednjeg uhićenja prije dvije godine u dobi od 71 godine zbog krijumčarenja droge.
(Ovaj detalj zapravo nije dobrovoljno iznio Graziano, već mi ga je kasnije ispričao Marcello. Graziano nam je rado ispričao kako je osvojio medalju na Europskom paraolimpijskom natjecanju u dresurnom jahanju 2011.)
Francesco i Graziano su znatiželjni što mi ovdje radimo – dok su brdski biciklisti uobičajeni prizor, cestovni biciklisti relativna novost – i jedva čekaju da nam ispričaju priču iza najšarenijeg murala u gradu koji prikazuje sukob između lokalni poljoprivrednici i vojska.
Čini se da je vlada htjela ovdje otvoriti vojnu bazu, ali farmeri su rekli da im više trebaju traktori i plugovi nego tenkovi i helikopteri.
Baza nikada nije izgrađena, a slogan iznad murala glasi na talijanskom: 'Farma=život. Vojska=????’
